Jos jedan friziran izvjestaj, kao i vecina izvjestaja iz Pentagona. Ovo je propaganda, poziv Kongresu i Amerikancima da odrese kesu i da povecaju vojni budzet i time spase americku ekonomiju. Uveliko cak i foksinizovani i sienenizovani amerikanci ne vjeruju vise u izmisljene neprijatelje SAD-u, a cak i da vjeruju sta mogu nekakva izmisljena Al-Kaida, vec odavno ubijeni Bin L:aden u brdima Bora-Bora, pa sile "osovine zla" itd. Rusija nije u modi vise bas kao veliki neprijatelj, ona je u stvari mali stvarni neprijatelj. Kina! E, u to se da povjerovat'! Proglasi neprijatelja, demonizuj ga, uplasi ljude, odresi kesu, i ptavi oruzije, podigni ekonomiju i "mirna Bosna". Stari oprobani recept. Jedini problem ce im biti to da vise ne drze silne rudnike u Africi cije sirovine uzimaju za sitnis i u cjim zemljama istaliraju svoje diktatore, ubice i hanibale, vec sad to uveliko radi ista ta Kina. Iz Rusije nema vise nista gratis takodje. Od proizvodjaca nafte ostali su oni koji ne podnose SAD, a cak i americki najveci prijatelj poslije Izraela, S.Arabija uveliko ima aspiracije u Evropi, pa sve to onda treba naplatiti na Balkanu, pa cak i sire.
Preporuke:
0
0
2
utorak, 17 avgust 2010 20:11
Svetislav Kostić
Dokaz kako nije uspjeo pokušaj Obame u jesen prošle godine da popravi sliku Amerike u Kini. Obama je uspjeo samo da Kinezima pokaže, kako Amerika, sem svima poznate ružne strane, ima i drugu manje gnusobnu stranu lica, u šta se ni do tada nije sumnjalo. Samo što to nije nikakva kompenzacija za zla koja Amerika počinjava upravo u Aziji.
Obamino ukazivanje kako Kina kao svjetska vodeća ekonomska sila treba u međunarodnim odnosima da preuzme i odgovornosti, nije izraz priznanja Kine kao ravnopravnog partnera, nego reflektira samo pokušaj da se Kina instrumentalizuje u sprovođenju američkih ciljeva u svijetu.
Stoga i nije nikakvo čudo da se prošle godine američki predsjednik vratio u Vašington praznih ruku. Tada u predvečerje posjete Kini, u američkim medijima prezentovan je bio poduži spisak želja sa američke tačke gledišta. Tako napr. kako Kina treba da pomogne da Sjeverna Koreja odustane od vlasitog atomskog programa. A u odnosu na Iran, Obama treba Kinu da privede na američko izraelski politički kurs i pridruži se pooštrenim sankcijama protiv Irana.
Sem toga, sjećam se takođe, „da se Peking konačno ponaša odgovorno u Sudanu i svoje interese za naftom, podredi američkim potrebama za energentima“. I da bi se „program želja“ američke industrije zaokružio, Kina, po tom „katalogu američkih želja“ treba pakistanu da pruža više ekonomske pomoći, „da bi pakistanska armija mogla više da se angažuje na strani američkih trupa u borbi proticv Talibana. Itd.
Američki „katalog absurda“ može samo da se domaće čitaoce u Srbiji podsjeti da Kinezi ne pate od ubitačnog sindroma kratkog pamćenja, što se i za moje prekodrinske srpske srodnike ne može da tvrdi inače ne bi imali ni to što imaju. Te ako i to izgube, anda dobrim dijelom zbog kratke pameti Srba u Srbiji koji već cijelu deceniju biraju na vlast figure kojima kako vlastita Južna srpska pokrajina tako i Republika Srpska u jednom paketu nisu vredne koliko članstvo Srbije u EU i u Natou.
Preporuke:
0
0
3
sreda, 18 avgust 2010 01:08
Cvijanović
Pentagon je izveštaj objavio u trenutku napetih odnosa Vašingtona i Pekinga.
... u trenutku kada Pentagon nastavlja da provocira Peking koncentrisanjem vojne sile u kineskom moru svega nekoliko stotina kilometara od glavna grada NR Kine. A možda pokušava također i naterati Kinu da razmišlja više o interesima Vol Strita nego o kineskim interesima.
.jpg)
Obamino ukazivanje kako Kina kao svjetska vodeća ekonomska sila treba u međunarodnim odnosima da preuzme i odgovornosti, nije izraz priznanja Kine kao ravnopravnog partnera, nego reflektira samo pokušaj da se Kina instrumentalizuje u sprovođenju američkih ciljeva u svijetu.
Stoga i nije nikakvo čudo da se prošle godine američki predsjednik vratio u Vašington praznih ruku. Tada u predvečerje posjete Kini, u američkim medijima prezentovan je bio poduži spisak želja sa američke tačke gledišta. Tako napr. kako Kina treba da pomogne da Sjeverna Koreja odustane od vlasitog atomskog programa. A u odnosu na Iran, Obama treba Kinu da privede na američko izraelski politički kurs i pridruži se pooštrenim sankcijama protiv Irana.
Sem toga, sjećam se takođe, „da se Peking konačno ponaša odgovorno u Sudanu i svoje interese za naftom, podredi američkim potrebama za energentima“. I da bi se „program želja“ američke industrije zaokružio, Kina, po tom „katalogu američkih želja“ treba pakistanu da pruža više ekonomske pomoći, „da bi pakistanska armija mogla više da se angažuje na strani američkih trupa u borbi proticv Talibana. Itd.
Američki „katalog absurda“ može samo da se domaće čitaoce u Srbiji podsjeti da Kinezi ne pate od ubitačnog sindroma kratkog pamćenja, što se i za moje prekodrinske srpske srodnike ne može da tvrdi inače ne bi imali ni to što imaju. Te ako i to izgube, anda dobrim dijelom zbog kratke pameti Srba u Srbiji koji već cijelu deceniju biraju na vlast figure kojima kako vlastita Južna srpska pokrajina tako i Republika Srpska u jednom paketu nisu vredne koliko članstvo Srbije u EU i u Natou.
... u trenutku kada Pentagon nastavlja da provocira Peking koncentrisanjem vojne sile u kineskom moru svega nekoliko stotina kilometara od glavna grada NR Kine. A možda pokušava također i naterati Kinu da razmišlja više o interesima Vol Strita nego o kineskim interesima.